Подвесные унитазы - Интернет магазин
игры на дисках- гитара
Text Size

O wireless-u

O wireless-u

Wireless je bezicna kompjuterska mreza. Na nju se spajate sa posebne mrezne kartice koja se nalazi u vasem racunalu. U vase racunalo se stavi kartica, povuce se kabel do krova, prikljuci se na antenu i to je to. Antena se usmjerava prema pristupnoj tocki (AP). Ne koriste se antene iste kao za tv, koriste se antene za 2.4 GHz. Moguce ih je izraditi za nekih cca 200kn ili kupiti (300-1000kn). Ne morate se brinuti, nece vam antena nista ometati (tv i sl.) jer rade na visokoj frekvenciji a sa malom snagom (2,4 GHz, ~50-100mW). Sigurno se pitate za sto bi sluzila ta mreza? Za razmjenu podataka/datoteka (slike, glazba, filmovi...), mrezno igranje, chat, audio i video streaming te jos monogo toga. Na vama je da otkrivate.

Bezicna mreza je samo lokalna mreza... dakle BEZ pristupa internetu! Pristup internetu se moze naknadno uvesti. Wireles oprema je zbog pristupacne cjene postala vrlo interesantna sirokom krugu korisnika mrezne opreme. Zbog velikog interesa ali i neupucenosti mnogih, ovdje ce biti objasnjeni neki osnovni pojmovi kao i prednosti i mane WiFi mreza. Osnovna i najveca prednost jedne WLAN mreze u odnosu na klasican LAN se vidi vec iz njenog naziva, wireless – bez zica, ovakav nacin spajanja racunala u mrezu pomaze pogotovo tamo gdje vam je fizicki neizvedivo da provlacite kabele ili tamo gdje vam je mreza potrebna samo privremeno. Dodavanje novih korisnika na mrezu se u slucaju WLAN-a takodje puno lakse ostvaruje isto kao i ako neki od korisnika mjenja svoju poziciju jer opet nema potrebe da se postavljaju kablovi. oprema Spajanje korisnika u mrezu se ostvaruje pomocu pristupne tocke (kasnije u tekstu AP – Acess Point) i klijentskih uredjaja koji mogu biti na racunalo spojeni preko jednog od sljedecih utora: PCI, USB, PCMCIA.

 

apDlink.jpg
Pristupna tocka (AP)
pci.jpg
PCI kartica
pcmcia.jpg
PCMCIA kartica


Ako postoji potreba da mreza pokriva veci prostor neko sto to mogu gore navedeni uredjaji sa svojim tvornickim antenama (100-400m u zavisnosti od prostora i prepreka) rjesenje se trazi u postavljanju jacih antena koje se uglavnom montiraju na balkon, prozor ili krov. Na taj nacin vasa mreza postaje aktivna i par kilometara od AP-a. Antena koja se koristi uz AP je omni direkciona (omnica) sto znaci da pokriva prostor 360o oko sebe u horizontalnoj ravni, na strani klijenta postavljaju se direkcione (usmjerene) antene kojih ima raznih tipova i pojacanja (yagi, vagi, parabolic, biquad, panel...) Mnogi se oslanjaju i na rucnu izradu ili homemade antene medju kojima dominiraju cantena i yagica.

 

omni.gif
Omnidirekcionalna antena
SquareGridParabolic.jpg
Direkciona parabol antena

 

Kartice koje se koriste imaju istu ulogu, koriste iste protokole i isto se ponasaju kao i kartice koje koristimo za standardnu mrezu stim sto za prijenos podataka koriste radio valove, a ne elektricne impusle kroz zice.


Access Point je uredjaj koji sluzi za medjusobno povezivanje klijenata i predstavlja centralni dio jedne mreze. Mozemo ga iskoristiti i za spajanje wireless klijenata sa LAN-om ili sa izlazom na internet. Svaki access point ima intergriran konektor za antenu kao i makar jedan konektor za LAN. Radi u nekoliko modova (zavisi od uredjaja i proizvodjaca): client mod (pomocu njega se spajate na mrezu isto kao i pomocu obicne kartice), bridge mod (koristi se za spajanje dvije mreze ili vise mreza u jednu cjelinu), repeater mod (repeater – ponavljac, koristi se ako je potrebno dodatno povecati domet mreze, u ovom modu uredjaj ponavlja sve ono sto “cuje”).


Kao i kod klasicnih mreza postoje dvije vrste umrezavanja: Peer To Peer – “Ad-hoc” kako se to zove u bezicnim mrezama, u ovakvoj mrezi svi klijenti komuniciraju direktno jedan s drugim. Infrastrukturni mod je tip bezicne mreze u kojoj klijenti komuniciraju jedan sa drugim preko AP-a (pristupne tocke) medjusobno ili sa klijentom koji se nalazi na zicanom djelu mreze.

 

adhoc.jpg
Ad-hoc bezicna mreza
ibm.jpg
Infrastrukturna bezicna mreza

 


teorija
Treba spomenuti i standarde koji postoje, 802.11b i 802.11g (rade na 2.4GHz) i 802.11a (radi na 5GHz). Standard 802.11b je malo doradjen pa je brzina prijenosa podataka podignuta sa 11Mbps na 22 ili cak 44Mbps kod 802.11b+ dok je kompatibilnost zadrzana, moguce je koristenjje enkripcije i to kljuca do 256 bita. Kod 802.11g opreme prijenos podataka se vrsi brzinom do 54Mbps i ovaj standard je kompatibilan sa 802.11b standardom. Razlike u odnosu na klasicnu mrezu Zbog drugacije prirode fizickog medija i na nivou veze, postoje razlike u odnosu na zicane mreze. CSMA / CD metoda koja se koristi u zicanim Ethernet mrežama je ovdje neprakticna jer je otkrivanje kolizija kod radio signala mnogo teze. Naime, stanica koja emitira signal, zbog simplexa (jednosmernosti) radio komunikacije, ne moze saznati da li je doslo do kolizije. Stoga se metoda pristupa izmjenila, pod nazivom Distributed Coordination Function (DCF). Ona koristi Carrier Sense Multiple Access / Collision Avoidance (CSMA / CA), a ne Collision Detection (CD) metodu. Radi se o tome da stanica osluskuje da li je medij slobodan za emitiranje i ako je, pocinje sa emitiranjem signala, poslje nekog slucajnog vremenskog intervala.

Takva metoda smanjuje vjerovatnost kolizija jer sprecava da vise stanica pocne u isto vrijeme sa emitiranjem u trenutku kada su otkrile da je medij slobodan. Da bi se dobila jos efikasnija komunikacija koriste se CTS i RTS signali. Na pocetku komunikacije posiljalac salje RTS signal kojim za neki vremenski period rezervira medij i obavjestava primaoca da ima paket za njega, naravno, ukoliko je primalac u okviru dometa. Ako se radi o infrastrukturalnoj mrezi, neke stanice nece cuti RTS signal. Medjutim, pristupna tocka u bezicnoj mrezi tada salje CTS signal koji sada sigurno dolazi do primaoca kao i do svih drugih terminala cime ih se obavjestava da je medij rezerviran i da emitiranje uskoro pocinje. sigurnost Pitanje sigurnosti je jedno od najcesce postavljanih kada su u pitanju bezicne mreze.

Mozda ce to mnoge iznenaditi, ali brojni analiticari i eksperti za pitanja sigurnosti smatraju bezicne mreze sigurnijim od klasicnih zicanih mreza. Za to postoje jaki argumenti, a ne zaboravimo da i zicane mreze imaju svoj bezizni dio, tj. da emitiraju zracenja ciji intenzitet nije mali, narocito kod danasnjih UTP mreza. Kada je u pitanju sigurnost, glavne razlike izmedu LAN i WLAN mreza poticu od razlicitog fizickog nivoa. Spomenimo ponovo da sama Spread Spectrum tehnologija, kao sto smo rekli, osigurava visoki stupanj sigurnosti. Pored nje mnogi bezicni uredjaji imaju ugradjene opcije za enkripciju. IEEE 802.11, standardno predvidja sigurnosnu tehniku poznatu kao Wired Equivalent Privacy (WEP) koja se bazira na koristenju kljuca i RC4 algoritma za enkripciju. Korisnici koji ne znaju kljuc ne mogu pristupati WLAN-u. Enkripcija se neuporedivo lakse implementira kod WLAN-ova sto je rezultiralo pojavom dosta nezavisnih proizvodjaca specijaliziranih za WLAN Security softver. Da bi neko pristupao WLAN mrezi mora imati informacije o radio opsegu, koristenom kanalu i podkanalu, sigurnosnom kljucu i siframa za autentikaciju i autorizaciju korisnika. To je mnogo vise podataka nego kod klasicnih zicanih mreza i cini WLAN mreze vrlo sigurnim.


M.S.

 

Login

Naši prijatelji

banner

 

krugoval
Гантели и штанги. Купить гантели и штанги
Детские спортивные костюмы